Archive for ‘Stočarstvo’

Travanj 9th, 2012

Boškarin gastronomski specijalitet

Kakve to čarolije izvode Tomislav Gretić, direktor hotela Monte Mulini i neprijeporni chef tamošnje kuhinje, te Robert Perić, profesor kuharstva i slastičarstva, kada meso istarskog boškarina pretvaraju u vrhunsku deliciju – doznala su u protekla dva dana 42 vrsna kuhara iz restorana s Kvarnera i Istre na radionici koju je organizirala Agencija za ruralni razvoj Istre (AZRRI). (more)
Prosinac 6th, 2010

Uzgoj ovaca

Tov ovaca vrši se pretežno vani na paši, paša je najbolja i najjeftinija hrana. Sama probavljivost ovisi o biljnom sastavu, temperaturi i vlazi, tipu tla i najvažnije stadiju razvijenosti biljke, najbolje je što mlađa trava to bolje. Za ovce kao preživače najvažnija je voluminozna krma.

Izvjesne kategorije ovaca prehranjuju se koncentratima i krmnim smjesama, to su ovce namjenjene za brzi tov. Dobro izbalansiranim obrokom moguće je osigurati proizvodnju kvalitetnog mesa i vune, odnosno mlijeka.
Ovca u buragu sintetizira sve esencijalne aminokiseline iz neproieinskih izvora dušika, pri takvom načinu hranjenja treba biti oprezan i uz nadzor stručnjaka, jer neproteinskog dušika može ići najviše 1/3.
Ovce imaju visoke potrebe za soli ( 6 – 15g ), izražene su i potrebe za mikroelementima ( jod, bakar, sumpor i magnezij), a od vitamina značajni su A, D i E vitamin.
Za zimsku ishranu ovaca potrebno je pripremiti kvalitetno sijeno koje treba biti sitnije, jer ovce nisu u mogućnosti koristiti grublju krmu kao goveda.

Prosinac 5th, 2010

Soja i stočni grašak u ishrani stoke

Soja i stočni grašak spadaju u porodicu leguminoza i kao takove koriste se u ishrani stoke kao krmiva koja osiguravaju izvor proteina (bjelančevina). Proteini se sastoje od amino-kiselina (njihov su sastvni dio) koje su pak esencijalne (za život neophodne) i koje se moraju unijeti hranom jer ih organizam sam ne proizvodi i neesencijalne bez kojih organizam može neko određeno vrijeme ili ih može proizvesti i sam. Za svaku vrstu životinja postoji drugi popis esencijalnih amino-kiselina. Najgrublja podjela je na preživače koji uz pomoć posebnih bakterija sami proizvode većinu amino-kiselina pa zbog toga je za njih popis esencijalnih amino-kiselina kraći i na nepreživače koji moraju hranom dobiti sve što im je potrebno za život i proizvodnju.

Svako krmivo ima drugačiju “krvnu sliku” u obliku: amino-kiselina koje grade proteine, ugljiko-hidrata koji daju energiju te vitamina i minerala. Stoga je neophodno kombinirati krmiva i na taj način koristiti određeno krmivo u postotku za određenu vrstu i kategoriju životinja.

Sadržaj proteina i masti u nekim krmivima :

Sadržaj =>

Krmivo

% S.P. (sirovih proteina) % P.B. (probavljivih proteina % S.M. sirove masti (ulja) Metionin

+cistin

lizin triptofan
Soja zrno-tostirana 38 34,1 18 1,09 2,4 0,52
Sojina sačma 44 37,5 0,5 1,59 3,2 0,6
Soja-pogača 42 35,5 3,5 1,22 2,7 0,65
Suncokretova sačma 42 41,1 2,3 2,2 1,7 0,5
Suncokret pogača 41 32 7,6 2,4 2 0,6
Sačma uljane repice 36 32 2,6 1,19 2,12 0,46
Grašak, suho zrno 23-25 20 1,7 0,4 1,43 0,9
kukuruz 7-8 5 3,5 0,3 0,22 0,09

Zato, krmivo u jednom obliku na primjer soja tostirana izvrsno je krmivo u tovu brojlera u količini do 25 % jer ulje koje sadrži “zamasti” stočnu hranu što smanjuje nadražaj sluznice nosa od prašine i daje energiju koja je toj kategoriji neophodna te u ishrani nesilica i prasadi ali u ishrani muznih krava sojina sačma ili pogača su daleko poželjnije jer sadrže daleko veći postotak proteina.

Sačme i pogače uljarica: soje, suncokreta i uljane repice u stvari su nusproizvod tvornica ulja koje su tještenjem zrna (pa se dobiju pogače) ili kemijskim postupkom (ostaju sačme) odstranile sadržaj ulja.

Da bi se soja u obliku zrna mogla koristiti kao stočna hrana potrebno ju je termički obraditi (prepržiti, tostirati ili kuhati) na najmanje 107 0C kroz 10 min. da bi se uništio tripsin inhibitor (enzim koji blokira dio probave) .

Stočni grašak koristi se prekrupljen u ishrani stoke i u daleko većim % nego tostirano zrno soje. Koristi se kod mlađih kategorija svinja do 10 %, peradi do 3% dok kod starijih kategorija i goveda do 30 % u sastavu krmnih smjesa.

Grašak je vrlo zahvalna krmna kultura jer ne zahtjeva doradu prije korištenja, jednostavan je i nije zahtjevan u uzgoju, rano se skida što ostavlja mogućnost još jednog usjeva u istoj godini i ostavlja oplemenjeno tlo dušikom . I ono što je najvažnije, ozimi stočni grašak daje i na našim tlima siguran prinos, daje proteine koji su proizvedeni na našoj njivi čime se smanjuju troškovi u stočarskoj proizvodnji.

Stočni grašak pogodan je za ishranu stoke u svim fazama razvoja. U zelenom stanju za ishranu muznih krava, u mliječno- voštanoj zriobi zrna za sijenažu (cijela biljka se silira), suho zrno prekrupljenoo u sastavu krmnih smjesa i na kraju slama, koju stoka rado jede. To je kultura koja sasvim opravdano osvaja sve više prostora na njivama stočara.

Ljubica Kravarščan dipl. ing. agr

Prosinac 5th, 2010

Ekološka hranidba goveda

Za uzgoj se biraju životinje koje potječu od zdravih životinja, koje daju optimum u proizvodnji, a ne maksimum. U ekološkoj proizvodnji u jednoj laktaciji krava daje manje mlijeka, ali duže živi pa je ukupna proizvodnja veća.

Da bi se smanjilo onečišćenje okoliša, izumiranje nekih pasmina i pad kvalitete proizvedene hrane, pristupa se sve više ekološkoj proizvodnji. Još ima relativno mali broj gospodarstava koja se bave takvom proizvodnjom, no i to se polako mijenja. Ekološka gospodarstva uglavnom su mješovita, odnosno bave se biljnom i životinjskom proizvodnjom. Na takvim gospodarstvima životinje su posrednici između čovjeka i biljke. Životinje iskorištavaju biljke za svoj rast i proizvodnju, a vraćaju biljkama stajski gnoj koji poboljšava strukturu tla i plodnost. Pošto je biljna proizvodnja sezonskog karaktera, držanjem životinja iskorištava se vrijeme i kada nema vegetacije.
Nisu sve pasmine pogodne za uzgoj na ekološki način. Treba izbjegavati visokoproduktivne životinje, odnosno birati grla koja su otporna i prilagođena lokalnim uvjetima klime, koja nisu posebno zahtjevna na komforni smještaj i koja mogu uzimati veće količine voluminozne hrane. Za uzgoj se biraju životinje koje potječu od zdravih životinja, koje daju optimum u proizvodnji, a ne maksimum. U ekološkoj proizvodnji u jednoj laktaciji krava daje manje mlijeka, ali duže živi pa je ukupna proizvodnja veća. (H)

Prosinac 5th, 2010

Zasušivanje muznih krava

Muzna krava mora se zasušiti krajem sedmog mjeseca steonosti kako bi se njen organizam mogao potpuno posvetiti zadnjoj fazi graviditeta, dakle razvoju ploda i pripremiti za novu laktaciju. U tom razdoblju trebala bi se popraviti kondicija krave ako je narušena tokom laktacije ili nepravilnom hranidbom. U našim stajama najčešće je ipak slučaj da su krave predebele.

Mnogi mljekari imaju problema sa zasušivanjem odnosno sa nekim kravama koje u pravilu daju mnogo mlijeka, znači sa grlima koja su u prosjeku «mlječnija» od ostalih u staji.

Kako muznu kravu zasušiti sa najmanje poteškoća pitanje je na koje ima nekoliko odgovora u vidu «filozofskih» pristupa a koji se svi od reda vrte oko teorije da kravu treba izdvajati nekoliko dana jednom dnevno, pa preskakati dane i tako dalje.

Naime, zasušivanje se ne može gledati kao samostalna radnja već ono mora imati pravilnu pripremu u hranidbi kako bi se organizam muzne krave prilagodio i sam smanjio lučenje mlijeka u mliječnoj žljezdi.

Prije planiranog zasušenja moramo biti potpuno sigurni da niti jedna četvrt nije «mastitična». Najbrže ćemo to provjeriti mastitis testom. Postoji li i najmanji trag mastitisa, kravu odnosno mastitičnu četvrt moramo potpuno sanirati a tek onda zasušivati.

Radi se o vrlo jednostavnom principu naglog zasušenja koji ću pokušati objasniti i obrazložiti. Za početak, recimo da ne postoji krava koja se ne može zasušiti bez obzira koliko ona davala mlijeka. Kako to pravilno napraviti obrazložiti ću u nekoliko slijedećih točaka.

1. Prije planiranog dana zasušenja kravi moramo uskratiti koncentriranu hranu u potpunosti. To znači najmanje 5 dana prije zasušenja kravi ne davati: kukuruz, ječam, zob, soju ili gotovu smjesu. Uskratiti treba i zelenu hranu koja inače sama po sebi djeluje na veće lučenje mlijeka u mliječnoj žlijezdi.
2. Kravi treba ponuditi samo sijeno, koje ne mora biti kvalitetno. To ne znači da može biti pokvareno (zagađeno plijesnima ili pokislo). Pokvareno se ne bi trebalo davati niti jednoj životinji. Sijeno može biti slabije kvalitete kao na primjer: otava ili sijeno sa prirodnih livada.

Na taj način će se samo po sebi znatno smanjiti lučenje mlijeka. Proizvodnja mlijeka bi tako trebala pasti na polovinu ili čak trećinu normalne proizvodnje za tu kravu.

Važno je istaći da se kravi mora uskratiti u ishrani sve osim sijena i vode, koji moraju biti prisutni u dovoljnim količinama.

3. Moramo pripremiti injektore i to za svaku četvrt po jedan. Kupite injektore koji služe baš za zasušivanje krava a ne za liječenje mastitisa.

Na dan kada smo odlučili zasušiti, injektore treba isprazniti u četvrti vimena. To je najbolje učiniti na večer, iza zadnje mužnje.
4. Drugi dan više ne muzemo!

Vime će biti naliveno, do večeri natečeno ali važno je biti hrabar i ne musti više.
1. Treći dan, ako ste radili sve kako je trebalo, mlijeka više ne bi trebalo biti. Nemojte isprobavati, trebali biste to na vimenu procijeniti. Vime bi trebalo biti mlohavo i ne bi smjelo biti crveno.

Upravo na ovaj način zasušuju se i krave koje daju 40 pa i 50 litara mlijeka pa nema razloga za bojazan da se i naše simentalke neće moći zasušiti na isto ovakav način.
Model zasušenja sa preskakanjem dojenja nije tako uspješan jer se sa dojenjem tj. pražnjenjem vimena, mliječna žlijezda podstiće na stvaranje nove količine mlijeka pa se prema tome cijeli hormonalni ciklus zbunjuje i nastavlja.
Model naglog zasušenja u usporedbi sa modelom preskakanja dojenja za organizam krave je stresniji no taj stres djeluje kraće i efikasnije na hormonalni sistem krave koji regulira proizvodnju i lučenje mlijeka.

Ljubica Kravarščan dipl. inž. agr.

Prosinac 5th, 2010

Vitamini u stočnoj hrani

Vitamini su organske tvari različitog kemijskog sastava, neophodne za održavanje normalnih životnih procesa. Same potrebe organizma za vitaminima su male, ali ih mora primiti hranom. Nedovoljna prisutnost vitamina u hrani ili nemogućnost njihova iskorištavanja uzrokuje pojavu različitih oboljenja odnosno hipovitaminoze. Takva oboljenja češća su u intenzivnom načinu držanja životinja iz različitih razloga kao što su uskraćivanje kretanja, nemogućnost izlaganja sunčevoj svjetlosti i sl.

Različite potrebe za vitaminima imamo kod preživača i kod životinja s jednostavnim želucima. Preživači nisu ovisni o primanju vitamina B kompleksa i vitamina K hranom jer ih dovoljno za njih stvara mikroflora u buragu.
Vitamine dijelimo na one koji su topivi u mastima i one koji su topivi u vodi.

Vitamini koji su topivi u mastima su vitamin A, D, E, F i vitamin K.

Vitamini topivi u vodi su vitamini B kompleksa, vitamin H i C.