Archive for ‘Svinjogojstvo’

Studeni 6th, 2012

Domaći proizvodi domaćeg porijekla

Finalizacija proizvoda u što većem stupnju trebala bi osigurati isplativost proizvodnje. Slučaj je s domaćom pasminom crne slavonske svinje Pfeiffericom pomalo zaboravljene, marketinški zapostavljene, ali još uvijek istog okusa i mirisa koje neto dobro pozna a netko novi otkriva. Fotografija prikazuje da uz sve priče nametnute od strane onih koji su zaboravili od kuda potiču, i nije nešto pretjerano masna što fotka i potvrđuje. Kakav je okus pisati ćemo za nekih dva mjeseca….

Travanj 8th, 2012

Uzgoj crne slavonske svinje

Miris i okus starih vremena uz uzgoj domaćih pasmina ponovno je aktualan. Izrazita prilagodljivost i otpornost  ove pasmine njezina je najbolja odlika. Jede sve od kukuruza do šaša, od sijena do djeteline s četiri lista.

Prosinac 6th, 2010

Turopoljska pasmina svinja

vuče podrijetlo od divlje europske svinje Sus scrofa ferus europaeus. Svrstavamo je u primitivne pasmine svinja.

Nastala je na području današnjeg Turopolja, a zbog dobrih proizvodnih svojstava ova se pasmina počela širiti prema Sisku i Draganiću, kasnije i izvan Turopolja i to na dio Slovenije, Podravine i jugozapadni dio Mađarske. U uzgoju i širenju turopoljske pasmine pomogao je speci? čan način ishrane koji se zasnivao uglavnom na šumskoj ispaši i završnom tovu s kukuruzom. Danas se ova pasmina uzgaja na području grada Velika Gorica i području Lonjskog polja.

(more)

Prosinac 6th, 2010

Izvorne pasmine svinja našeg kraja

Crna slavonska pasmina svinja kao i sve ostale europske pasmine svinja vuku podrijetlo od divlje europske svinje Sus scrofa ferus europaeus. Svrstavamo je u prijelazne ili kombinirane pasmine svinja.

Nastala je na području Slavonije, u okolici Osijeka. Zbog dobrih proizvodnih svojstava brzo se počela širiti najprije u okolicu Osijeka, a zatim na područje Slavonije i Srijema, te u manjem broju i u Vojvodinu. Nakon drugog svjetskog rata bila je najbrojnija pasmina svinja u Slavoniji. Danas se ova pasmina uzgaja na području Brodsko-posavske, Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. Najveći broj svinja ove pasmine uzgaja se na području općine Otok nedaleko od Vinkovaca.

Crna slavonska pasmina svinja nastala je u 19. stoljeću na imanju vlastelina Pfeić era u Orlovnjaku u okolici Osijeka. Njezin nastanak vezan je uz potrebu imanja Pfeićer da se stvori svinja koja će biti ranozrelija, plodnija i s većim prinosom mesa. Isto tako morala je zadržati svojstva otpornosti i prilagođenosti držanju na ispaši. Da bi dobio takvu pasminu svinja, Pfeićer je prema navodima upravitelja imanja Karla Svobode kupio deset krmača lasaste mangulice i križao ih s nerastima berkšir pasmine. Od 1870. godine svakih 10 godina uvozilo se po 10 mladih nerasta pasmine Poland Chine, od kojih se najbolji nerast upotrebljavao za oplodnju samo s 10 odabranih krmača. Od proizvedenog potomstva, sva ženska grla izlučena su iz rasploda, dok je 10 najboljih muških grla ostavljeno do godine dana i tada je odabran najbolji nerast koji je upotrebljavan za oplodnju najboljih 10 krmača. Od ovih potomaka ostavljeni su nerasti za daljnji rasplod. To se ponavljalo svakih deset godina do 1910. godine kada su uvezena posljednja grla Poland Chine pasmine. Ovi postupci provodili su se u cilju ustaljivanja proizvodnih svojstava crne slavonske svinje. Zbog dobrih proizvodnih svojstava ova je pasmina svinja dobila brojne nagrade u zemlji i u inozemstvu (Beč 1873. i 1905. godine). Poslije drugog svjetskog rata pokušalo se popraviti crnu slavonsku pasminu svinja križanjem s cornwall pasminom. Crna slavonska svinja uzgajala se u slobodnom držanju što podrazumijeva da životinja veći dio vremena provodi na otvorenom krećući se po pašnjacima, livadama ili šumama gdje nalazi dio potrebne hrane. Samo u nepovoljnim uvjetima, u vrijeme prašenja i u vrijeme tova zatvarane su u za to pripremljene objekte.

Crna slavonska svinja pripada u srednje velike pasmine svinja (60 – 75 cm visina do grebena). Glava je srednje duga, suha s ugnutim pro? lom, uši su srednje veličine i poluklopave. Vrat je srednje dug, dosta širok i dobre muskulature. Trup je dosta kratak s dubokim i širokim grudnim košem. Sapi su srednje široke i neznatno oborene. Šunke su srednje obrasle mišićjem. Noge su relativno kratke i tanke. Koža je pepeljaste boje, obrasla crnom srednje dugom i rijetkom ravnom čekinjom. Rilo i papci su crne boje. Krmače imaju najčešće 10, rjeđe 12 crno pigmetiranih sisa.

Krmače ove pasmine prase prosječno po leglu 7 – 8 žive prasadi, teške pri rođenju od 0,760 do 1,920 kg. Prasad je kod rođenja jednobojno sivkasta, gotovo bez dlake. Krmače odbiju 6 – 7 prasadi prosječne mase od 8,0 – 12,3 kg. Tijekom dojenja plotkinja proizvede tri kg mlijeka dnevno, odnosno mliječnost krmača u dojnom razdoblju varira između 116 i 211 kg. Gubici od prašenja do odbića kreću se od 10,00 do 19,95 %. U intenzivnom tovu postižu dnevni prirast od 500 – 550 grama, a za kilogram prirasta troše 4,5 do 5 kg kukuruza. Na liniji klanja polovice su imale od 32,59 do 42,59% mišićnog tkiva. Kakvoća mesa crne slavonske svinje procijenjena bojom mesa, Ph mesa i sposobnošću vezanja vode je dobra. Postotak intramuskularne masti je visok (6 do 8 %). U Hrvatskoj je 31. 12. 2001. bilo pod kontrolom 237 krmača i 26 nerasta. Prema broju svinja ova pasmina pripada skupini “ugroženo za opstanak”, te će biti potrebno dosta truda, ali i novčanih sredstava da se ona očuva odnosno da se u nadolazećem razdoblju poveća njezin broj.

Program očuvanja crne slavonske pasmine započeo je 1996. godine. Tada je ustanovljeno da je preostalo još samo 46 krmača i 5 nerasta. Veličina efektivne populacije bila je manja od 20. Tada se pasmina nalazila u fazi kritično za opstanak.

U cilju očuvanja i zaštite ove pasmine osnovana je “Udruga uzgajivača crne slavonske svinje”. Uz ovu udrugu očuvanju ove pasmine svinja značajan doprinos daje i država kroz osiguranje novčanih sredstava za poticaje uzgajivačima. Isto tako u očuvanje i povećanje broja svinja uključene su znanstvene i stručne ustanove u Hrvatskoj.

Prosinac 6th, 2010

Značajnije pasmine svinja

Veliki jorkšir – nastao je u Engleskoj i imao je važnu ulogu u postanku plemenitih pasmina. Prepoznatljiv po stršećim ušima. Skladno građena svinja, dubokog trupa, dobre plodnosti, snažne konstitucije, dobre stresne osjetljivosti, dobre mesnatosti, dobrih tovnih svojstava i rane dozrelolosti. Krmače prase 10-12 prasadi, teške 1,1-1,3 kg, s mjesec dana kod odbića 6-7 kg. Pri križanju daje vrlo dobre rezultate.

Njemački landras – kvalitetna bijela mesnata svinja. Dobre plodnosti i proizvodnih svojstava. Krmače prase prosječno 10 prasadi u leglu, teških 1,3-1,4 kg, a s mjesec dana kod odbića teže 7-8 kg. Postoje dva tipa njemačkog landrasa; Tip A – nešto duži, s izrazitim šunkama i plodniji; Tip B -kraći, manje plodnosti, s izrazito razvijenim šunkama i plećkama, dobre povezanosti trupa. Preporučuje se za križanja za dobivanje bolje mesnatosti.

Švedski landras – uz velikog jorkšira najraširenija pasmina u svijetu i u nas. Nešto je dulji i tanji od velikog jorkšira.
Dobre je plodnosti, dobrih majčinskih svojstava, ima dobru konverziju hrane. Prosječno prase 10-12 prasadi, prosječne težine 1,2 kg, pri odbiću s mjesec dana teže 6-7 kg. Ova pasmina ima dobra svojstva u raznim kombinacijama križanja s drugim pasminama. Križanci se odlikuju mesnatošću, u proizvodnji svinja za šunku, bekon i ostalo meso.

Pietren – nastao je u Belgiji. Prirasti i konverzija hrane slabiji su, a mesnatost izrazito dobra. Pietren se u programima križanja uključuje kao terminalna očinska pasmina

Naše zaštićene autohtone pasmine svinja jesu: Turopoljska svinja i crna slavonska svinja ili Pfeifferova – koje nastojimo sačuvati i koje će poslužiti selekcionarima za popravljanje konstitucijskih svojstava na plemenitim pasminama

Prosinac 6th, 2010

Sprečavanje anemije u sisajuće prasadi

Tek rođena prasad ima ograničene rezerve željeza (Fe) potrebne za sintezu hemoglobina, zbog nedovoljnog opskrbljivanja fetusa sa željezom putem placete. Zbog toga se u sisajuće prasadi u zatvorenom prostoru, koja nema pristup slobodnom zemljištu pojavljuje anemija. Anemija je stanje u kojem u krvi nema dovoljno hemoglobina potrebitog za prijenos kisika kroz tijelo.
Za sprečavanje anemije najučinkovitija je metoda davanje intramuskularno mješavinu željeza i dekstrana odnosno mješavina željeza te vitamina A, D3 i E, 2 – 3 dana nakon rođenja prasadi. Dodavanje željeza prvi dan može izazvati šok u prasadi.
Manje učinkovite mjere za sprečavanje anemije su: oralno davanje tableta željeza te premazivanje vimena kramče s otopinom željeznog sulfata.
Prasadi u dobi 7 – 10 dana treba omogućiti slobodan pristup predstarter smjesi, u kojoj se nalaze sastojci sa željezom.
Poboljšavanje apetita prasadi dodajemo u smjesu masti i šećera, te na taj način povećavamo ukusnost predstartera.
Na obiteljskim gospodarstvima u boks za prasenje kao izvor željeza može se staviti zemlja nezaražena parazitima i poprskana s željeznim sulfatom ( FeSO4) u omjeru 10:1. još je bolje ako se krmačama s prasadi osigura ispust i svježa zelena hrana.

Prosinac 6th, 2010

Pripust i oplodnja krmača

Estrus je karakteriziran nizom fizioloških promjena i promjena u ponašanju životinja. Drugačije ponašanje plotkinja u spolnom ciklusu traje oko 7 dana. Znakovi prema kojima se uočava gonjenje krmača jače su izražene u primitivnih, a slabije u plemenitih pasmina svinja.
Najsigurniji znak da je svinja u estrusu je pojava pasivnog refleksa stajanja koji se javlja u u drugoj fazi estrusa odnosno u fazi požude. U ovoj fazi krmača učestalo mokri s uspravno podignutim ušima, njuškom gura druge svinje, stoji mirno kod pritiska na leđa i dopušta osjemenjivanje.
U tihom gonjenju znakovi tjeranja krmača teže su primjetljivi, a sama pojava je nasljedna. U tihom gonjenju znak da su svinje u fazi estrusa je otekla i crvena sluzica i stidnica iz koje se povremeno cijedi sluz.
Otkrivanje refleksa stajanja u prisutnosti nerasta otkrije se u 90 – 100% krmača u estrusu. Nerast ne otkriva krmače u estrusu, nego se one otkrivaju pokazujući interes za njega, što je naročito izraženo ako se nerast kreće ispred, a ne iza plotkinja.
Subjektivne metode otkrivanje refleksa stajanja: Dio krmača pokazuje refleks stajanja i bez prisustva nerasta uz primjenu različitih zahvata.
1. ponavljanjem pritisaka u koljenom slabine plotkinje
2. pritiskom jedne ruke na leđa krmače i potezanjem koljenog nabora drugom rukom
3. snažnim pritiskom objema rukama na leđa plotkinje ( lumbalni test)
4. testom “jahanja” plotkinje koje u punom estrusu dopuštaju da uzgajatelj sjedi na njezinim leđima
Na opisane načine refleks stajanja lakše se otkriva u krmača. Refleks stajanja u nazimica nešto je slabije izražen. Plotkinja u požudi stoji kao ukopana, ugiba leđa, podiže rep i uši i dopušta osjemenjivanje.