Archive for Prosinac 6th, 2010

Prosinac 6th, 2010

Sigurni i tržište i zarada

Najvažnije elemente o uzgoju puževa možete naći u našoj brošuri koju vam šaljemo na upit agricolaseljak@gmail.com

Pokretanje proizvodnje na farmi veličine 1 rali odnosno jutra površine, ostvaruje se prinos puža preko 5 tona. U prvoj godini samo se ulaže, a dobitak se ostvaruje u drugoj godini proizvodnje, odnosno nakon prve berbe puževa.
(more)

Prosinac 6th, 2010

Razlog za uzgajanje puževa

Potražnja za zdravom hranom u svijetu i EU uzrokuje veliku proizvodnju kako bi se zadovoljile potrebe tržišta, a istovremeno zaštitila prirodna ravnoteža.Potreba za puževima sa farmi je u stalnom porastu na svijetskom tržištu i Evropskoj uniji kao i njegova cijena a otkupljivač garantira otkup, potpisivanje ugovora na 2 ili 5 godina i plaćanje puževa po trenutnim tržišnim cijenama od oko 4 eura po kg. Kod nas je problem što ima svega nekoliko farmi, jer ljudi nisu dovoljno informirani o ovoj poljoprivrednoj kulturi. Često se javljaju ljudi koji su oboljeli od raka, jer su im lječnici preporučili prehranu od puževa, meso puža sadrži i antibiotske sastojke koji pomažu u spriječavanju širenja metastaza.

Prosinac 6th, 2010

Uzgoj puževa na otvorenom

Ova vrsta uzgoja puževa se u cijelosti odvija vani, na otvornim površinama. Puževi su smješteni u parcele zatvoreni sigurnosnim ogradama. Uzgajaju se, reproduciraju i rastu tijekom cijele sezone praktično bez posjećivanja do ubiranja. Ovaj je sistem prihvaćen u Italiji, i skoro svi puževi u ovoj državi proizvedeni za trzište uzgajani su na ovaj način.

Prodaje se oprema za pužarnik koja sadrži: aluminijske ograde, žičane ograde, mreže za ograđivanje aleja, stupe, automatsko navodnjavanje….
Za 2.500 m2 Cijena po dogovoru.
Duje Željković
091 555 9990

Helitex mreže (link)

Količina radne snage i materijala je na minimumu i zato postoje ekonomske prednosti u usporedbi sa ostalim tipovima uzgoja. Nedostatak ovog sistema je sto se puzevi ubiraju samo tijekom par mjeseci sezone rasta i količine proizvoda raspoložive tržistu su ograničene.

Ovaj način uzgoja podrazurnijeva minirnalna ulaganja, potrebna su ipak ulaganja u: Zaštitnu ogradu , Biljke za dohranu , Strojevi ( freza ), Navodnjavanje ( zalijevanje, automatsko ili ručno )

Helix Pomatia Linne ili vinogradarski puž, udomaćen je u velikom dijelu Europe, uglavnom u kontinentalnim krajevima, u planinama do 2000 m nadmorske visine, šumama, pašnjacima, kotlinama, vrtovima i vinogradima. Hrani se sa raznovrsnim biljkama, u vrtovima baš i nije dobodošao jer zna napraviti popriličnu štetu. Sami uzgoj nije težak, ali je neotporniji od Helix Asperse. Uzgaja se uglavnom u kontinentalnim krajevima.

Biljke za zaklon i prehranu puževa ; kupusnjače, suncokret , salata, repica, biljna krma, blitva.
Prihrana puževa ; također morate prihranjivati puževe, a prihranjuju se sa mrkvom, lubenicama, jabukama, rajčicom…

POČETAK UZGOJA nabava matičnog jata od jednog od otkupljivača, izbor mjesa u blizini kuće s kvalitetnim tlom, bez pesticida i industrije u kojem puževi mogu živjeti i rasti, priprema tla, sadnja odgovarajućeg bilja, za prehranu i zaklon puževa, osigurati materijal za podizanje pužarnika, izgradnja zaštitnih ograda od bježanja i zaštite od nametnika.

Prosinac 6th, 2010

Način uzgoja puževa

Meso puževa povoljno djeluje na probavne organe, potpomaže i ubrzava probavu i pripisuju mu se ljekovita svojstva. Puževa sluz djeluje izrazito baktericidno. Znanstvenici su dokazali da sluz ima isti učinak kao antibiotik streptomicin. Zbog toga gotovo i nisu poznate bolesti kod puževa, pa je meso zdravstveno sigurna hrana. Meso puževa ne sadrži kolestrol, ima dobar aminokiselinski sastav, pa su sve to razlozi zbog čega je potražnja iz godine u godinu sve veća. Potrošnja mesa puževa u prehrani se u zadnjih 5 – 6 godina, prema službenim podatcima, povećala čak 20 puta. Posebno je cijenjen na stolovima zemalja zapadne Europe, Amerike, Australije i Japana.

Uzgoj u zatvorenom prostoru (staklenik, plastenik)

Ovaj sistem obuhvaća klimatski kontrolirane zgrade u kojima puževi borave svo vrijeme u kontroliranim uvjetima kako bi se osigurali maksimalni proizvodni rezultati.
Puževi se hrane specijalnim koncentratima pripremljenim za svaku etapu razvoja puževa. Uzgajanje puževa na ovoj razini zahtijeva velike početne investicije. Puževi i njihova okruženje zahtijevaju stalnu pozomost i nazočnost čovjeka.
Metoda uzgoja puževa u zatvorenom je prisutna u Francuskoj oko 20 godina i poslijednjih godina u Britaniji.
Uzgoj puževa u zatvorenom omogućuje uzgajivačima proizvodnju puževa tijekom cijele godine.

Prosinac 6th, 2010

Uzgoj puževa

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja za sada ne daje poticaje za uzgoj puževa u okviru Zakona o državnoj potpori. Područje sakupljanja puževa «matičnog jata» iz prirode u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, a uređeno je temeljem «Zakona o zaštiti prirode» (Narodne novine br. 30/94 i 72/94) i «Pravilnikom o zaštiti kopnenih puževa – Gastropoda terrestria» (Narodne novine br. 29/99). U skladu sa time uzgajivač, pravna ili fizička osoba mora podnijeti zahtjev za dobivanje suglasnosti za uzgoj puževa Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja sa sljedećim podacima: – «matično stado» (vrsta puža, količina, podrijetlo) – uzgojeni puževi (količina po vrstama i godišnjim ciklusima) – stavljanje u promet uzgojenih puževa (količine po vrstama). Registracija objekata vezanih uz navedenu vrstu pod nadležnošću je pak Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja – Uprave za veterinarstvo. «Zakonom o veterinarstvu» (Narodne novine br.70/97, 105/01,172/03), člankom 18. propisani su veterinarsko-zdravstveni i zoohigijenski uvjeti za uzgajališta puževa. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja – Upravi za veterinarstvo, podnosi se zahtjev za registraciju objekta za uzgoj puževa. Uz zahtjev je potrebno priložiti: – uplatnicu u iznosu od 520,oo kuna uplaćenih u korist državnog proračuna – veterinarsko-zdravstvenu suglasnost za gradnju/rekonstrukciju objekta izdanu od strane nadležnog županijskog veterinarskog ureda – tehničko-tehnološki projekt u dva primjerka (kratak opis uzgojnog ciklusa, kapacitet uzgajališta, preventivne mjere koje se provode na uzgajalištu-dozvoljeni herbicidi, dezinfekcija terena od nametnika, deratizacija, vanjsko i unutarnje ograđivanje uzgajališta, sijanje – vrste bilja (npr. zaštitnog bilja, prehrambenog i aromatičnog), dohrana zemljišta u uzgajalištu – priprema supstrata za uzgoj puževa te način isporuke), ograđivanje uzgajališta, sijanje-vrste bilja (npr. zaštitnog bilja, prehrambenog i aromatičnog), dohrana zemljišta u uzgajalištu – priprema supstrata za uzgoj puževa te način isporuke na tržište. Stručno Povjerenstvo utvrdit će sukladnost tehničko-tehnološke dokumentacije sa utvrđenim stanjem na licu mjesta te Rješenjem o udovoljavanju propisanim veterinarsko-zdravstvenim i zoohigijenskim uvjetima upisati objekt u Upisniku odobrenih objekata s registarskim veterinarskim kontrolnim brojem. Potrebno je napomenuti da na svakoj pošiljci uzgojenih puževa ili od njih dobivenih proizvoda prilikom stavljanja u promet mora biti naznačeno da se radi o puževima uzgojenim kroz puni ili djelomični biološki ciklus. Za pokretanje uzgoja puževa na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu upisanom u Upisnik, može se ostvariti pravo na nepovratnu investicijsku potporu kapitalnim ulaganjima u poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo. Podnositelj zahtjeva za investicijsku potporu u ime komercijalnog poljoprivrednog gospodarstva može biti nositelj ili član komercijalnog poljoprivrednog gospodarstva. Zahtjev za odobrenje investicijske potpore za kredite iskorištene u prethodnoj godini podnosi se Ministarstvu (godišnje) u razdoblju od 1. siječnja do 28. veljače. Zahtjev za odobrenje investicijske potpore za kredite iskorištene u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja podnosi se Ministarstvu (polugodišnje) u razdoblju od 1. kolovoza do 30. rujna iste godine..

Prosinac 6th, 2010

Štetne trave za konje

Premda trovanje konja nije učestala pojava, moguća je na skoro svim područjima budući da se opasne biljke nalaze posvuda. Neugodan okus i grubost stabljike otrovnog bilja obično odbijaju konje od njihovog konzumiranja. Konji nagonski biraju ukusniji obrok.

Lat. Agrostemma githago ili kukolj

Zbog štetnih trava na pašnjaku i krmi, konj može posegnuti i za štetnim biljkama. Znakovi trovanja i intenzitet poremećaja ovise o vrsti i količini konzumirane štetne trave. Različito je djelovanje otrovnih biljaka na metabolizam konja. Neke otrovne biljke kao jesenski mrazovac (Colchicum autumnale), žabnjak (Ranunculus acris), crna bunika (llvoscvamus niger) ili crni kukurijek (llellehoius niger) iritiraju crijeva, izazivaju kolike i druge probavne poremećaje. Određene biljke kao modri jedić (Aconitum napellus) ili imela (Viscum album) izazivaju pojačanu salivaciju i upalu sluznice usne šupljine. Druge otrovne biljke, poput močvarne preslice (Ecptiselum palistre), poljske preslice (Equisetum arvense), viličaste kukavičice (Lathvrit.s aphaca) ili vazdazelenog šimšira (Buxus sempervirens) djeluju na živčani sustav konja, izazivajući grčeve, depresiju, lošu koordinaciju pa čak i uginućc. Neke otrovne biljke kao što su rupičasta pljuskavica (Hvpericum perforatium) i prava heljda (Fagopyrum vulgare), izazivaju foto dermatitis koji može izazvati znatnija oštećenja kože. Rosulja (Mereuhalic anniia), kukolj (Agrostemma gilhago) kao i divlji luk (Allium valiclum) djeluju na crvena krvna zrnca izazivajući hemoglobinuriju odnosno hemolitičku anemiju. Neke otrovne biljke medu koje spada i sirak (Sorghum) djeluju na plod gravidnih kobila, izazivajući pobačaje ili nakaznost ploda. Neke otrovne biljke sadržavaju znatnije količine alkaloida, cijanida ili srčanih glikozida, koji dovode do iznenadne smrti konja.
Veliki je broj biljaka koje mogu negativno djelovati na zdravlje konja, te je nemoguće spriječiti kontakt konja s njima. Preventivne mjere umanjuju rizik od eventualnog konzumiranja otrovnih biljaka. Najbolja preventivna mjera je uklanjanje otrovnih biljaka s pašnjaka na kojima borave konji. Treba paziti na botanički sklop livade s kojih se prikuplja sijeno, budući da sušenje nekih otrovnih biljaka ne umanjuje njihovu otrovnost. Balansiran obrok ponuđen u dovoljnoj količini umanjuje potrebu konja za konzumiranjem štetnih biljaka. Otrovne se biljke mogu kao korovi naseljavati uz objekte, te ih treba kao takve prepoznati i odstraniti. Katkada se otrovne biljke mogu naći i u stelji, koju treba odstraniti i zamijeniti ispravnom steljom
Konjogojstvo, Ivanković

Prosinac 6th, 2010

Međimurski konj

Prema imenu pasmine zaključuje se da je nastao na području Međimurja. Iz prvobitnog uzgojnog područja proširio se i na ostala područja, prije svega u Mađarsku, pokrajina Zala, ali i u ostale dijelove sjeverozapadne Hrvatske. Danas postoje evidentirane dvije populacije ovih konja. Jedna se nalazi u Međimurju, brojčano manja populacija, a druga znatno veća u Mađarskoj.
Međimurski konj nastao je križanjem domaćih kobila, koje su u sebi imale primjese angloarapske krvi, s noričkim pastusima u samom početku uzgoja. Kasnije sve više se uvode u uzgoj linije peršerona, famanskog i ardenskog konja. Godine 1861. Međimurje potpada pod mađarsku upravu, pa tako i međimursko konjogojstvo pod upravu ergele Kišber koja je proizvodila rasplodne pastuhe za Međimurje i susjedne krajeve.
Od 1870. godine uzgajao se u Međimurju u dva tipa: lakši tip i teži tip konja. Raspadom Austro – Ugarske Monarhije međimurski uzgoj međimurskog konja odvojen je od velikog uzgojnog područja u Mađarskoj. Između dva svjetska rata međimursko konjogojstvo prepušteno je samo sebi.
Na području Međimurja djelovala je Udruga uzgajivača međimurskog konja od 1979. godine pa do 1991. godine kada prestaje s radom. Tadašnjim radom udruge, iz Mađarske je uvezeno 9 pastuha ,a iz domaćeg uzgoja umatičuje se 120 kvalitetnih rasplodnih kobila. Osamdesetih godina 20. stoljeća dolazi do drastičnog pada broja konja uslijed intenzivne mehanizacije poljoprivredne proizvodnje. Ponovni rad na međimurskom konju počinje 1999. godine kada se u Središnji popis matičnih grla Hrvatskog stočarskog centra upisuje i evidentira 28 grla.
Relativno je male glave i manjih ušiju. Posebna oznaka glave su okrugle živahne, izražajne oči. Vrat je kratak, masivan, mišićav, te nizak i neizražen greben. Prsa su mu široka i duboka, zaobljenih rebara. Leđa su široka i kratka, sapi zaobljene i raskoljene, te dobro obrasle mišićjem. Konja krasi zbijenost i dobra pokrivenost tla. Noge su snažne sa srednje masivnim zglobovima, pravilnih stavova te širokih kopita. Korak mu je pravilan, siguran i izdašan. Od boja prevladava dorat, vranac, te alat.
Ranozrela je pasmina, čvrste konstitucije, dobrog zdravlja i dugovječnosti. Posjeduje uravnotežen karakter i izraženu volju i upornost u radu. Skroman je i jednostavan u hranidbenim zahtjevima. Pretežito jede sijeno s velikom količinom sirovih vlakana, a kod većih fzičkih napora daje se zob, kukuruz bilo u obliku zrna ili njegova prekrupa.

Prosinac 6th, 2010

Hrvatski hladnokrvnjak

Ova pasmina konja danas predstavlja najrasprostranjeniju pasminu konja u Republici Hrvatskoj. Nastao je na području sjeverozapadnog dijela Hrvatske oplemenjivanjem domaćih kobila s pastusima hladnokrvnih pasmina iz Austrije, Mađarske, Belgije i Francuske.
Do kraja XIX. stoljeća za pripust su se upotrebljavali uglavnom norički pastusi, a od početka pa do osamdesetih godina XX. stoljeća, uglavnom ardenski i peršeronski pastusi. Danas se uzgoj provodi u čistoj krvi.
Hrvatski je hladnokrvnjak krupnije građe nego posavac. Poželjna visina u grebenu je oko 170 cm (vrpca), uglavnom je dorat boje, a u manjoj mjeri može se javiti i kao vranac, rjeđe kao sivac, odnosno alat. Glava mu je ravna i široka, razmjerno velika. Kratkog je vrata uz neizražen greben. Leđa su duža s dobro zaobljenim rebrima uz kratak spoj. Sapi su dobro obrasle mišićima, rascijepljene i lijepo zaobljene. Prsa su široka i duboka, a noge snažne i umjereno obrasle dlakama. Hod mu je siguran i snažan.
Najbolje rezultate u uzgoju i korištenju, a s obzirom na uzgojnu povijest i cilj, postiže u krajevima intenzivne ratarske proizvodnje, no kako je izgubio tu svoju radnu funkciju, danas se u većem broju zadržao samo u područjima otežane mogućnosti korištenja poljoprivredne mehanizacije i na rubnim područjima vlažnih staništa.
U ekonomskom smislu, kao pasmina radnih konja, izgubio je s pojavom mehanizacije u poljoprivredi svoju vrijednost. Kao i hrvatski posavac ima mogućnosti opstanka samo na područjima koja imaju dovoljno pašnjačkih površina. Danas se prvenstveno uzgaja zbog proizvodnje mesa i specifičnih proizvoda od mesa. Također je pogodan za proizvodnju kobiljeg mlijeka kao vrlo vrijedne sirovine u kozmetici. Inače u šumovitom dijelu naše domovine još se upotrebljava za obavljanje određenih šumskih poslova, izvlačenje trupaca i nošenje drva – samarenje.
U uzgoju djeluju sljedeće udruge uzgajivača: Ergela Križevački Lemeš, Zagorska udruga uzgajivača konja, Konjogojska udruga Moslavina, Konjogojska udruga Bilogora, Udruga Slavonskih uzgajivača hladnokrvnih konja.

Prosinac 6th, 2010

Posavac

U narodu ga još zovu posavski konj, posavec i posavski bušak. Kao što mu ime govori, nastao je na području slivnog toka rijeke Save i njezinih pašnjačkih površina. Po svojoj brojnosti danas je najznačajnija pasmina konja u Republici Hrvatskoj. Zahvaljujući svojim kvalitetnim osobinama prihvatili su ga i brojni uzgajivači s područja Posavja u Republici Sloveniji.
Hrvati, stigavši u prošlosti na ove prostore iz stepa Euroazije, sa sobom su doveli i svoje konje. Na ovim prostorima vjekovnih sudara civilizacijskih kultura istoka i zapada, velikih carstava te njihovih vojski, odnosno teškog europskog ratnog konja s jedne strane i lako pokretljivog orijentalnog konja s druge strane, taj se konj morao prilagođavati uvjetima. To je podloga na kojoj je nastala današnja gojidba hrvatskog posavca kojeg je narod stvorio kao specifični tip konja pod utjecajem našeg podneblja i posavskih pašnjaka.
Godina 1991. značajna je za tu pasminu jer tada započinje sustavno provođenje uzgojno – selekcijskog rada kroz pregled, odabir te obilježavanje i upis grla u matične knjige. Prvi zahvati na umatičavanju konja zbili su se ranije u dva navrata 1978. i 1980. godine kada je u te dvije akcije obilježeno ukupno 83 grla i to u mjestima Sisačko – moslavačke županije: Tišina Kaptolska, Mahovo, Posavsko Jezero, Ljubljanica te Martinska Ves. Rad na umatičavanju zamire sve do 1991. godine kada započinje sustavni rad u tom dijelu našeg konjogojstva. Svoju inozemnu promociju pasmina doživljava u Friedrichshafenu u travnju 1998. godine.

Hrvatski posavac ima ne odviše dugu glavu, suhu, karakteristično širokih nozdrva i izraženo bistrih očiju te male, stršeće uši. Vrat mu je čvrsto nasađen na greben, kratak i lijepo oblikovan s gusto preljevajućom grivom. Zbijenog je i čvrstog trupa, jednako izražen u sva tri dijela. Sapi su raskoljene, češće strme s niže nasađenim repom bogatog strunom. Noge su relativno suhe s kratkom cjevanicom, pravilnog su stava s kičicama obraslih kratko nakostriješenih dlačica. Od boja prevladava dorat, češće tamni, nego svijetli. Isto tako javlja se kao vranac, rjeđe kao sivac i alat. Šara boja nije poželjna u uzgoju.
Ranozrela je pasmina, čvrste konstitucije, dobrog zdravlja i dugovječnosti. Posjeduje uravnotežen karakter, izraženu volju i upornost u radu. Skroman je i jednostavan u hranidbenim zahtjevima. Od ranog proljeća do kasne jeseni uzgaja se na posavskim pašnjacima, a zimi u staji uz sijeno s par klipova kukuruza.
Najbolje rezultate u uzgoju i upotrebi s obzirom na uzgojni cilj i povijest postiže u ravničarskom kraju koji obiluje vodenim tokovima i naplavnim šumama te pašnjačkim površinama. Miran, dobroćudan i podoban je za vuču u šumi, kao i za rad na oranicama pod plugom.
Njegova ekonomska vrijednost, kao i svih ostalih pasmina radnih konja u nas pa i u svijetu, izgubila se pojavom mehanizacije u poljoprivredi. Danas svoju vrijednost iskazuje u športu – rekreativno jahanje, hipoterapija te kao dio ekološke cjeline parkova prirode i nacionalnih parkova. Isto tako ova se pasmina upotrebljava za proizvodnju mesa i specifičnih proizvoda od konjskog mesa.
U Hrvatskoj djeluju sljedeće udruge uzgajivača: Udruga uzgajivača posavskog konja “Hrvatski posavac”, Udruga uzgajivača konja hrvatski posavac “Donja Posavina”, “Konjogojska udruga Moslavina”, Savez uzgajivača posavskog konja “Hrvatski posavac”, Udruga uzgajivača posavskog konja “Odransko polje”, Udruga uzgajivača posavskog konja “Črnec polje”, Udruga uzgajivača posavskog konja “Kloštar Ivanić”.
Za ovu pasminu potrebno je naglasiti njezinu izuzetnu ekološku vrijednost. Gledano u stočarskoj proizvodnji ovaj vid konjogojstva pridonosi biološkoj raznolikosti proizvodnje na obiteljskom gospodarstvu, ali samo tamo gdje je ekonomski isplativ, odnosno na područjima s otežanom poljoprivrednom proizvodnjom s naglaskom na vlažna staništa. Valja napomenuti da je konj, općenito, ekološki najčistija od svih vrsta domaćih životinja.

Prosinac 6th, 2010

Belgijski hladnokrvnjak (Belgian Heavy Draught)

Pasmine belgijskog hladnokrvnjaka razdvojila se na dva tipa: teži i veći tip ‘Brabant‘, te manji i lakši tip ‘Ardennes’. Ranije je postojao tip ‘Flanders ‘ koji je bio najveći i najteži, tjelesne mase do 1200 kg.
Brabant se uzgajao u istoimenoj belgijskoj pokrajini Brabant, a njegove vrsne odlike bile su poznate još u vrijeme Rimskog Carstva. U Srednjem vijeku se razvio u cijenjenog ratnog konja a u XVI. stoljeću pristupa se sustavnom konsolidiranju uzgoja. Krajem devetnaestog stoljeća ustanovljene su tri glavne krvne linije brabanta (Orange, Bavard i Jean) koje se čuvaju i održavaju i danas.
Konstitucijski gledano, belgijski konj ima tipične značajke hladnokrvne pasminske skupine. Brabant u grebenu doseže visinu do 175 cm i masu do 1100 kg, dok su ardenci nešto niži u grebenu (do 160 cm) i lakši.
Barbant ima umjereno malu i široku glavu, kratak, snažan i dobro vezan vrat s dvostrukom grivom. Trup je zdepast, mišićav i zbijen, leda kratka i jaka kao i slabine. Sapi su kratke, široke i jake. Noge su mu snažne i kratke, s gustim dlakama na kičicama. Kretnje su ustrajne i energične, ali ne baš pravilne. Barbantu su svojstvene dorate ili kestenjaste boje tijela.
Ardenac ima tešku i skladno građenu glavu, snažan, kratak, malo izvijen i dobro vezan vrat. Trup je kompaktan, mišićav i zbijen, leda kratka i jaka kao i slabine. Sapi su kratke, široke i jake, s razvijenom mišićnom masom. Kretnje su ustrajne, energične i izdašne, podjednako dobre u koraku i kasu. Najčešće zastupljena boja ardenca je ‘izabela’ dok su dorati i sivci rjeđi. Pogodan je za vuču tereta, a osobit je po svojoj izdržljivosti i ustrajnosti.