Hrvatski kasač

Početci uzgoja kasača u Hrvatskoj vežu se za kvalitetna grla iz ergele u Turnišću (kraj Ptuja) i kasače iz Ljutomera. Veliki doprinos uzgoju hrvatskog kasača dale su dvije ergele braće Hafner (Kalinovica, Rugvica), iz kojih su potekli kasači koji su pobjeđivali na europskim hipodromima. Ergela Trebovac, koja je djelovala u razdoblju od 1954. do 1977., dala je većinu rodova današnjeg hrvatskog kasača.
Američki kasač poslužio je kao temeljna pasmina za oblikovanje hrvatskog kasača. Radi nedostatka vlastite dostatne genetske osnove stalno se uvoze kvalitetni rasplodni pastusi. Potrebna mu je konsolidacija linija i rodova uz veću popularizaciju kasačkog sporta. U registru nadležnih institucija za 2003. godinu ubilježeno je 179 hrvatskih kasača (HSC, 2003). Radni rezultati kasača četverogodaca na trkama (1000 m) u 2002. godini kreću se od 1.21,2 do 1.35,7.
Umjerene je veličine okvira, visine grebena od 155 do 160 cm, a obujam cjevanice je 19-20 cm. Glava je konveksnog profila, umjerene veličine, suha sa živahnim očima. Vrat je dug, lopatice su duge, koso položene, dobro vezane mišićjem. Greben je umjereno izražen, leda su duga, sapi duge, široke i lagano spuštene. Grudni koš je širok i dubok radi dostatnosti kapaciteta pluća. Nadlaktica je duga a cjevanica nešto kraća. Noge su čvrste, izraženih tetiva i zglobova. Podržavaju siguran, izdašan i čist hod. Kopito je umjerene veličine, dobro oblikovano. Najčešće pasminske boje su dorata, alata i vrana.



Comments are closed.