Čičak

ČIČAK ( Arctium lappa L.) -Compositae
/ Lappa major/
FARMAKOPEJSKI NAZIV : Bardanae radix ( Extractum fluidum radicis Bardanae )
Drugi nazivi : veliki lopuh , čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, repuh, veliki čičak, veliki lepuh, čakalj, polušina.

NALAZIŠTE: na neobrađenom zemljištu, buništima, uz živice, plotove i grabe kraj cesta i putova, po rubovima šuma, uz nasipe potoka i rijeka, a budući da mu odgovara gnojeno tlo, najviše ga je uz naselja.

OPIS: Izrasta kao dvogodišnja biljka od 80 do 120 cm visine. U prvoj godini listovi su prizemni i veliki, nepravilnog srcolikog oblika, smješteni na jakim peteljkama. Tek u drugoj godini formira se jaka razgranata stabljika do spomenute visine s gusto zbijenim cvjetnim glavicama grimizno crvene boje, smještenim na vrhovima grana. Ovojni listovi cvjetova imaju na vrhu kukice zbog čega se cvijeće prima za odjeću ,kao i životinjsku dlaku, te se na taj način i rasprostire. Korijen je dug i vretenast, sivosmeđe boje.
Cvate od srpnja do kolovoza.

SADRŽI : oksidazu – inulin, glikozid «lapin» i jedan sastojak s baktericidnim svojstvima na stafilokoke. Sadrži također gorke tvari, eterično ulje, nerastvorljive gume, tanin, sumpornih spojeva, kalijeva fosfata, željeza, natrija, kalcija, magnezija i druge spojeve.

BERE SE:
sabire se korijen i to dvogodišnjih biljaka, koji se iskopa u jesen ili proljeće iduće godine, ali najčešće u listopadu i studenom, kad je biljka dostigla svoj puni razvitak., a potom očisti od korjenčića, zemlje i ostalog zeljastog dijela biljke. Zatim se prereže po dužini i tako suši. Kad je suh, na prijelomima je bijele boje i spužvast.
U travnju sakupljamo samo mlade listove koji služe za pripravu ljekovitih kupki kojima se liječe kožna oboljenja. Sjemenke se beru kada dozriju.
Ne valja brati pretanke korjenčiće, ali niti predebeo – odrvenjeli korijen.
Ukoliko je korijen predebeo, i počinje biti drvenast, oguli se i upotrebljava samo mesnati – vanjski dio. Korijen može narasti do 40 cm. duboko u zemlju, pa ga treba lopatom iskopati. oprati, oguliti, uzdužno prerezati i pustiti kroz paru 96 % alkohola, dobro osušiti i zatvoriti u limenke, jer ga rado napadaju crvi. SVJEŽ KORIJEN JE LJEKOVITIJI.

PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE :
Upotrebljava se u obliku praška, a naročito u obliku žitkog ekstrakta, izvana – protiv kožnih čireva. Lišće se upotrebljava u obliku dekokta ( odvara), također za vanjsku uporabu, za smirivanje svrbeži kod izvjesnih kožnih bolesti.
Također, korijen i list koriste se i kod upale i čireva želuca, koriste se kod pospješivanja znojenja, kod probave, pomažu u ublažavanju reume, kožnog ekcema, lišaja, osipa, gnojnih rana i skorbuta.
Suh korijen stucan u prah i pomiješan sa jestivim ( maslina ) uljem, liječi gnojne rane kada se njime namažu.
Protiv reume koristi se čaj od čičkovih sjemenki.
Lijek protiv gore navedenih bolesti priprema se tako da se 1 velika žlica sitno narezanog korijenja i lišća kuha u ½ litre vode u trajanju od 5 minuta, zatim se ostavi poklopljeno
10-15 minuta i na kraju procijedi. Piju se po 2 velike žlice dvaput dnevno, ujutro i navečer.
Ako se 60 grama korijena kuha 5 minuta u 1 litri vode, može se uzimati po šalica ujutro i uvečer.
Prah od suhog korijena pomiješan sa zečjim lojem izvlači strana tijela iz rane.
U slučaju kljenuti ličnog živca ( Nervus facialis ), kada se usta iskrive, zdrobi se svjež korijen i lišće s donjim dijelom stabljike čička i privije na ZDRAVU stranu.
Kod gnojnih procesa usne šupljine grglja se a čirevi se i rane ispiru , te osip po koži oblaže odvarom –od čičkovog lišća, koje ima osobinu da hlad. Na 1 litru vode uzme se 1 dag. sušenog lišća i pije ujutro i navečer po 1 šalica.
Čaj od korijena pospješuje stolicu, izlučivanje znoja i mokraću, te čisti krv. Ako se pije NATAŠTE po 1 šalica , te 1-2 šalice u toku dana, u dugim polaganim gutljajima, pomaže u slučaju gihta , podagre, upornog reumatizma, uloga, vodene bolesti, čireva i kod otrovanja živom, kao protuotrov !
Čičkovo lišće kuhano sa mladicama – izbojcima smreke ( Picea abies) čisti krv i liječi od mnogih kožnih bolesti. Istim odvarom treba čireve ispirati, stavljati od njega obloge na oboljelo mjesto i ujedno piti čaj.
TREBA ZNATI DA JE KORIJEN LJEKOVIT SAMO GODINU DANA NAKON ŠTO JE UBRAN.
Kada se koža glave dobro opere čajem od čičkova korijena, a svaki drugi dan namaže čičkovim uljem, stimulira rast kose, ako joj korijenje nije uginulo.
PRIPRAVA ČIČKOVOG ULJA.
Šaka suhog i sitno izrezanog korijena, polivena s malo 80-90 % alkohola, ostavi se stajati 14 dana , zatim se dolije ½ do ¾ litre ulja ( najbolje maslinovog, ali ako ga nema dobro je i stolno ), pa se opet ostavi 4 tjedna na toplom mjestu, uz povremeno mućkanje. Da bi alkohol ispario, bocu s uljem ne zatvaramo čepom nego s malo gaze ili papirom u kome su izbušene sitne rupice. NAPOMENA:
NA ISTI NAČIN SE RADI ULJE OD SJEMENA KOJE JE JOŠ LJEKOVITIJE !

Za čaj se na jednu litru vode uzima 1 velika žlica isječenog korijena i skuha. Pije se mlaki čaj tri puta dnevno, po jedna čaša, pomiješana s žličicom meda.
Pomiješaju li se jednaki dijelovi toga čaja i octa ( jabučni –domaći ) –pa se time natrlja koža glave dvaput dnevno, zaustavlja se ispadanje kose.

ČAJ OD SJEMENKI U TU SVRHU JE LJEKOVITIJI – DJELOTVORNIJI.
U vinu skuhano lišće čička liječi od mokraćnih kamenaca. Oni nestaju i kada se uzima sitno izrezan čičkov korijen ( ili prah ) od suhog korijena, pomiješano s medom.
Neki ljudi kuhaju čičak ( u proljeće) u juhi, a lišće i mladice mogu se začiniti uljem i limunovim sokom, te poslužiti kao varivo.

Rane od otvorenih vena na nogama liječe se oblozima od čičkovog lista namazanog s donje strane svinjskom mašću.

Ljekoviti pripravci od čičkovog korijena vrlo su djelotvorni kao « čistači « krvi, pomažu kod oboljele jetre, pospješuju izlučivanje žuči, , ublažavaju reumatske tegobe, služe u liječenju kožnih bolesti, a preporučuju se i kod dijabetesa.
Svježe istisnuti sok iz čičkovog korijena pomaže kod opeklina, kožnih ekcema, potkožnih čireva. U istu se svrhu koristi i mast iz čičkova korijena.



Comments are closed.